Vazduhoplovna prevozna sredstva sa rotirajućim krilom (VPS-H) - saobraćajni putnički ili transportni HELIKOPTERI / Air Transport Means (ATM) – Rotor Wing (RW) - Rotorcraft - Helicopters
Opšte
Još i prije Drugog svjetskog rata prvi upotrebljiv helikopter su napravili Njemci i tokom rata koristili ga u samo rijetkim operacijama. Helikopter kao ozbiljna letjelica nije u praksi zaživio dok Rus, zbog toga i emigrant, Igor Sikorsky, svojim radom u SAD nastavlja s projektom uspješnog helikoptera sa jednim nosećim rotorom i dva repna u horizontali, helikopter koji je bio osnova za razvoj svim narednim uspješnim letjelicama te vrste. Postupno će i repni rotor biti postavljen u vertikalnoj ravni, samo jedan.
U to vrijeme, nakon već duge i značajne istorije aviona, u mnogim situacijama se uvidjelo da helikopterski prevoz i transport postaje jedina moguća opcija. Širom svijeta rasla je takva potreba za specijalnim vidom transporta u uslovima gdje ne postoji putna ili bilo koja druga saobraćajna mreža, kad nije moguće napraviti aerodrom na nekim mjestima, kad nema prostora za slijetanje avionima, kad se treba slijetati i po gradovima, na pojedine objekte, i drugo. No, naravno, helikopter se prvo dokazuje u ratovima, poput avionske sestre il’ brata.
Helikopter, sad, u prvoj polovni 21. vijeka je neizbježan u razvijenim civilnim društvima, vrlo vidljivo na području Sjeverne Amerike i Zapadne Evrope, i Rusije, zatim i drugih područja svijeta. Svo vrijeme, uz relativno visoke cijene angažovanja ove vrsta letjelica, akteri u tim poslovima se suočavaju i s još jednim značajnim problemom, a to je nedostatak pilota za iste, obuka je komplikovanija, time i skuplja. Što ima pilota u svijetu rade i vrlo naporno, bilo da se radi o saobraćajnim pilotima, za helikoptere češće letovima u sastavu vazduhoplovnih servisa u mnogim oblastima života. Neki od pilota većih kompanija rade dnevno i po 14 časova, sa 8-10 časova provedenih u vazduhu što je već mnogo za ljudsku psihu (češće na naftnim platformama). No, to je i dobra prilika da se iskuje dobar pilot, ali i znatna opasnost je za neiskusnog. Tako imaju piloti koji u mjesec dana jedva da imaju samo pokoji dan slobodan. Za samostalno obavljanje takvog jednog složenog pilotskog posla treba bar 1000 časova naleta (vrijeme provedeno u vazduhu na poziciji pilota). Vidjećemo u narednim knjigama da su i minuti leta bitni te se zavode u knjigu evidencije naleta pilota, i drugih u posadi. Helikopteri kao mašine postaju ekonomski isplativi tek kad prebace nalet od 300 časova u godini, a ovi piloti, što spomenušmo prethodno, nalete i preko 200 časova mjesečno. Taj nalet je vrlo bitan u letačkom svijetu, u struci, i pored škole, raznih licenci i ovlaštenja. Svaki prekid u letenju duže vremena, recimo mjesec dana, zahtijva da se i iskusni pilot opet nađe u letjelici sa onim koji nije imao tog prekida, radi vraćanja u ,,trenažu”.
Danas, u tehnološko razvijenim zemljama i na drugim mjestima zahtijeva se helikopterski transport sa posadom što često kao dežurna i sjedi u letjelici leteći na poziv i u skladu sa stepenom hitnosti. Ima ono što je potrebno kao logistika (podrška) bilo kojem helikopterskom servisu ili helikopterskoj službi.
Uz helikopterski transport je potrebno opremiti i helidrom za dnevna i noćna slijetanja, odnosno uređena mjesta slijetanja helikopterom, heliport i helistop (mjesto za slijetanje helikoptera). Značaj helidroma i helispota za neki grad je veoma velik, služe za potrebe hitne medicinske pomoći, za potrebe spasilačkih službi, za civilnu zaštitu, u mnogim vanrednim situacijama, vremenskim i drugim nepogodama, ali i, što je nezaobilazno, za VIP prevoze (prevoz veoma važnih osoba iz svijeta politike, i drugog). Sa helikopterom se najefikasnije rješavaju saobraćajni problemi u velikim gradovima. Uvođenje helikopterske službe u tehnološki razvijenim i velikim gradovima stavlja poseban akcent na izgradnju mreže helidroma i mjesta za slijetanje.
Aleksandar Letindor Vind (letindor@gmail.com)
No comments:
Post a Comment