AVIJACIJA (Vazduhoplovstvo) - opšte / Aviation (Aeronautics)



Ne govorimo samo o letenju, govorimo o jednoj velikoj i posebnoj industriji tehnološkog razdoblja ljudske civilizacije na Zemlji, a ona nije samo letenje ni voženje po manevarskim površinama, već i nauka šireg obima, projektovanje, dizajn, proizvodnja, trgovina, usluge, sport i mnogo više od tog. I jedino razumski može se zamjeriti avijaciji to da ratni sukobi su je najviše razvijali. Entuzijasti i ljudi od mašte su je započinjali.

Dakle, radi se o letu na principima leta ptica (ant. avis = ptica), s tim da nema mahanja krilima, osim u pojedinih specijalnih vrsta letjelica, najčešće eksperimentalnih. Dovoljno je bilo uz pomoć motora postići određenu progresivnu brzinu i vazduh bi opstrujavanjem oko posebne geometrije ili profila krila, učinio da se javi pritisak odozdo koji će letjelicu podizati uvis. To je takozvana ,,sila uzgona”. Pričajući o avijaciji u vazdušnom prostoru, Zemljinoj atmosferi, to je letenje u visinu dokle postoji dovoljno gust vazduh, da važe principi aerodinamike. Vidjeće se poslije da postoje i drukčije letjelice, ne još u zvaničnoj upotrebi. Dokle dopire Kosmos to ne znamo, taj bezvazdušni prostor rezervisan je, izgleda, za neku drugu vrstu letjelica, dobro znanu nam kao svemirski brodovi. O tom više govore filmovi i priče naučne fantastike.

U našem slučaju, dakle, nas najviše zanima vazduh i letenje u njemu i po prirodnim zakonima, let u donjim slojevima atmosfere, u troposferi koja je samo sedamdeseti dio vazdušnog omotača Zemlje, sa 4/5 ili 80% ukupnog vazduha. Maksimalne su visine za ekonomičan let saobraćajnih letjelica (najviše aviona) na 12.000 - 15.000 m, sa spoljnjom temperaturom vazduha u prosjeku minus [-]56 C.

Počelo je početkom 18. vijeka, pojavljuju se prvi toplovazdušni baloni bez ljudske posade, kao prve letjelice lakše od vazduha, a krajem tog istog vijeka i prva ljudska posada, francuzi Pilatre de Rosier i Arlandes.

Javlja se, očigledno, vrlo romantično razdoblje u istoriji avijacije, era balonarstva, a malo kasnije i prvi upravljivi vazdušni brodovi čvrste konstrukcije – cepelini i njemu slični, sa pogonskim uređajem koji će vući letjelicu i naprijed kad se ona podigne na visinu zagrijanim vazduhom u kupoli, kasnije i drugim gasom (hidrogen, helijum). Cepelini u pet godina rada prevoze više od 35.000 putnika vazdušnim putem, ali letačka praksa sve više otkriva da su toplovazdušni baloni i brodovi jako osjetljivi i slabo upravljivi, nebezbjedni, naročito kad se motorom pogonjeni transportni vazdušni brodovi počinju puniti eksplozivnim gasom hidrogena. Nesreće se dešavaju češće, a najveći i posljednji vazdušni brod iz tog razdoblja je napravljen 1935. godine, zapremine kupole 190 m3, sa 4 motora po 1200KS. Završio je neslavno i o tom će biti riječi kasnije, u istoriji vazduhoplova. Bilo je jasno još u 19. vijeku da će se morati preći na drukčiju zamisao letjelica, upravljivijih i otpornijih, pouzdanijih, te bez problema da mogu ponijeti i posadu s teretom, a da pritom nisu osjetljive baš na najmanji dašak vjetra. Očigledna je bila utrka za izradu tog nečeg novog u smislu ,,letjelice teže od vazduha”, što nije balonski princip letenja, kad zapremina letjelice je lakša od vazduha koji bi ili koji je prirodno ispunjavao taj prostor. Došlo je do otkrića nama dragih jedrilica, zmajeva, žirokoptera, aviona, helikoptera i drugog. U samom početku radovi na izradi helikoptera su se pokazali komplikovanijim, te se prešlo na izradu letjelica s fiksnim krilima, odnosno, na izradu aviona.

Osnivaju se i prva društva (udruženja) za razvoj ,,avijacije teže od vazduha”, tako u Francuskoj 1866. je osnovano ,,Društvo vazdušnog putovanja bez aerostata“ ili ,,Društvo letećih aparata težih od vazduha”. U Engleskoj iste te godine, njemu srodno ,,Aeronautičko društvo Velike Britanije”. Francusko udruženje za člana ima i čuvenog pisca Žila Vern-a (Jules Verne) i pariskog fotografa Feliksa Nadara. Oni predlažu i nove pojmove za novo tehnološko doba letenja.

Od glagola ,,avier” (ant. avis = ptica, ili po našem: uvis) sastavili su pojam: ,,avijacion”.

Jedan od članova udruženja ima i minijaturni model helikoptera (ant. helix = zavojnica) s oprugom, koji je poletio sa stola prema plafonu i pokidao tad mali privezan balon svojim elisama. To bio je znak novog vremena kad baloni postaju prevaziđeni moćnijim letećim spravama. Rodila se i prva podjela vazduhoplova na:

a. Vazduhoplovi lakši od vazduha (aerostati): baloni, vazdušni brodovi; i
b. Vazduhoplovi teži od vazduha (aerodini): avioni, helikopteri i svi drugi.

Aleksandar Letindor Vind (letindor@gmail.com)

No comments:

Post a Comment